Psihološka podrška osobama sa invaliditetom u uslovima savremenog tržišta rada u Crnoj Gori
Poštovani pratioci Saveza udruženja paraplegičara Crne Gore pred vama je intervju “Razgovor s Nebojšom”. Sagovornica je predsjednica Udruženja psihologa Crne Gore, dr Tamara Milić. Tema razgovora je psihološka podrška osobama sa invaliditetom u kontekstu ekonomsko-poslovnih izazova savremenog tržišta rada u Crnoj Gori.
Gospođo Milić, kako biste opisali uticaj savremenog tržišta rada u Crnoj Gori na mentalno zdravlje osoba sa invaliditetom?
– Savremeno tržište je pod uticajem opšte realnosti, pa je samim tim opterećeno aktuelnim životnim kontekstima. Opterećujuće je za sve jer ne nudi sigurnost, održivost, kontinuitet i stabilnost. Samim tim, dodatno nepovoljno za osobe s invaliditetom jer još uvijek društvo nije inkluzivno, pravično i dovoljno otvoreno i jednako za sve. Dodatno, opšta atmosfera ne anticipira niti prepoznaje višestruke uticaje na mentalno zdravlje svih, a u ovom kontekstu naročito kada govorimo o osobama s invaliditetom. Kao da nije izražena opšta vrijednost solidarnosti koja zgradi pojedinačne i grupne snage.
Kada osoba sa invaliditetom izgubi posao, kakve su najčešće psihološke posljedice i koliko brzo one mogu eskalirati ako nema pravovremene psihološke podrške?
– Iskustva i istraživanja upućuju da se javlja stanje razočarenja, pad samopouzdanja, nesigurnost, nevjerovanje u sopstvene snage, druge sistem. Nastaje pasivizacija, pa se pribjegava „sigurnijim“ mjerama, a koje osobe vraćaju u status zavisnosti od davanja. Na taj način gubi i pojedinac i društvo jer rastu nepotrebni socijalni i zdravstveni troškovi. Dodatno, usluge nijesu dovoljno razvijene, posebno u preventivnom pogledu, kako za opštu, a naročito populaciju osoba s invalidtetom.
Osobama sa invaliditetom koje su zaposlene, poslovne aktivnosti često nose dodatni stres. Kakav značaj ima psihološka podrška i na koji način je učiniti dostupnom upravo na radnom mjestu?
– Uopšteno posmatrani kod nas nije uspostavljena i razvijena kultura poslovne odgovornosti u smislu opšte dobrobiti kako zaposlenih, posljedično poslodavaca. Podrška, motivacija, lični razvoj još nijesu našli svoje pravo mjesto u sistemu i poslovnom svijetu. Time gube svi, a u ovom slučaju posebno osobe s invaliditetom ne bivaju dodatno podržane i ohrabrene.
Kako graditi psihološku stabilnost kod osoba sa invaliditetom u ovako dinamičnom i često nepovoljnom ekonomskom okruženju Crne Gore? Koje konkretne tehnike, programe ili pristupe biste preporučili našim članovima paraplegičarima koji žele da ostanu mentalno snažni uprkos svim izazovima?
– Socio-emocionalne snage i kompetencije imaju svoj dinamičan proces i razvojni put. One se razvijaju još kroz programe rane intervencije, inkluzivno obrazovanje, ali i postojanjem usluga u zajednici koje su prijateljske porodicama i đeci sa smetnjama u razvoju, kasnije osobama s invaliditetom. To je jedini način da izgradimo snažnu, nezavisnu, stabilnu osobu uopšte, a posebno onu s invaliditetom.
Koja je vaša poruka nadležnim institucijama sistema, kao i udruženjima poput našeg Saveza – kako zajednički možemo unaprijediti sistem psihološke podrške OSI kako bi oni ne samo opstali, već i uspješno napredovali na tržištu rada Crne Gore?
– Najvažnije je od svega imati otvorenu komunikaciju koja pokazuje međusobnu stalost, razumijevanje i empatiju. Veoma je važno isticati i ukazivati na činjenicu da SVI, ali SVI ljudi imaju istovjetne potrebe, stvarne, životne izazove. Smatram da je nužna „normalizacija“ u stavovima, njihovo afirmativno građenje, koje se najbolje može postići kada su NVO i aktivisti usmjereni na STVARAN život i STVARNE životne potrebe.
